JOSIP JURČEVIĆ

Dobro došli na moje službene Internetske stranice, vjerujem da ćete pratiti tekstove, radove i druge materijale koje ću kontinuirano ovdje objavljivati. Veliki pozdrav svim posjetiteljima. Prof.dr.sc. Josip Jurčević, hrvatski povjesničar i dragovoljac Domovinskog rata.

Diljem globaliziranog svijeta mnogobrojni izumi prirodnih znanosti munjevito se pretaču u neprekidno nove tehnologije koje dramatično mijenjaju ljudsko okruženje i svakodnevni život čovjeka. Ponekad nam se čini da nepovratno prestaje postojati naš svijet u kojem smo živjeli prije desetak ili više godina. Ritam i čudnovatost svekolikih promjena dosegli su ubrzanje kojeg ljudska biološka ograničenja sve teže mogu percipirati i još teže mu se prilagođavati. Često nam se možda čini da smo potpuni stranci koji nigdje ne pripadamo te gubimo i fizičko tlo pod nogama te da uopće ne postojimo. Još žešće smo izloženi zlonamjernom psihološkom, emotivnom, identitetskom, duhovnom, nacionalnom i socijalnom rastrojstvu, kojem je cilj gurati nas u malodušje, beznađe i bespomoćnost.


Ispiranje mozga

Brojčano, svijet je sve napučeniji. Ljudi se sve više kreću u prostoru i međusobno se sudaraju, ali čini nam se da postajemo sve usamljeniji. Prekomjerno i sustavno nas zatrpavaju šarenim informacijama kako bi nam raspršili pozornost i isprali mozak te lakoćom s nama upravljali. Tako nam nastoje uništiti sjećanje, znanje i svijest o tome tko smo, gdje pripadamo i kuda stremimo.

 Uvjeravaju nas da nas je previše i da u prvom valu transhumanizma, robotizacije i kulture smrti mora nestati devedeset posto svjetskog pučanstva. Podrazumijeva se da skupa s nama mora nestati i baština naših predaka, zavičaja, domovine i svih drugih identiteta, načina života i plemenitih običaja kojih bi se trebali sjećati i prenositi ih našim nasljednicima. Oteli su nam naše hrvatske institucije i izokreću njihovo poslanje. Žele nas učiniti slijepima i gluhima. Ili, jednostavno kazano, lagano i neprimjetno nas kuhaju, kao žabe, kako to ne bismo primijetili i iskočili iz njihovoga pogubnog lonca.


Josip Jurčević s obitelji, 2006. godina
Josip Jurčević s obitelji, 2006. godina. Izvor: vlastiti.

Bilo bi posve pogrješno kad bi se sve što je ovdje naznačeno shvatilo obeshrabrujuće. Naprotiv, ovo je poziv na buđenje, učenje i zajednička djelovanja na njegovanju i obogaćivanju naše višestoljetne identitetske baštine. O njoj postoje mnogobrojni dokumenti, svjedočanstva, A/V zapisi, artefakti, podaci, informacije, analize, sinteze i strategije. To se nalazi u prepunoj, ali od nas uglavnom prikrivanoj, hrvatskoj riznici znanja. Nismo uopće izgubljeni, jer iz tih se znanja može i treba stvaralački učiti te sukladno tome djelovati. Često slušam kako bi trebalo istražiti i objaviti niz navodno neistraženih, a važnih mikro i makro tema iz hrvatske političke, kulturne, vojne, gospodarske i socijalne povijesti. Međutim, većina tih tema je zapravo primjereno istražena i može biti korištena i nadograđivana.


Josip Jurčević i njegova riznica znanja

Na tome tragu nalazi se i svrha pokretanja ovih Internetskih stranica. Na njima će se postupno, sustavno i pregledno objavljivati puno poučnih i korisnih sadržaja iz riznice hrvatske baštine. U njih će se uključiti poveznice sa sadašnjošću i projekcije budućnosti. Radi što jednostavnijeg i bržeg pretraživanja i korištenja, stranice su podijeljene na sedam tematskih područja. U njima će biti preslici dokumenata, fotografije, karte, članci, feljtoni, znanstveni radovi. Naći ćete i dijelove knjiga, najave događanja i izvješća s njih, kao i druge tekstualne sadržaje. Uz njih, postavit će se i dokumentarni A/V zapisi, filmovi i drugi multimedijski uradci.

Životopis Josip Jurčević

Kosinjska tiskara