Prof.dr.sc. Josip Jurčević znanstveni je savjetnik te redoviti sveučilišni profesor suvremene svjetske i nacionalne povijesti.
Istražuje noviju hrvatsku povijest, a središnje teme su ratno i poratno stradalništvo vezano za Drugi svjetski rat, Hrvatska u drugoj Jugoslaviji, Hrvatski domovinski rat te Hrvatsko iseljeništvo. Vodio je dvanaest i bio istraživač u sedam znanstveno-istraživačkih projekata. Između ostalih, vodio je nacionalne projekte: Jugoslavenski zločini počinjeni nakon završetka Drugog svjetskog rata; Hrvatski domovinski rat; Integracijski procesi između Republike Hrvatske i hrvatskog iseljeništva ; Strategija potpore i poticanja razvitka civilnog društva u RH. Bio je voditelj koncipiranja i osnivanja Neovisne istarske televizije (NIT), a koncipirao je i uređivao tjednik Zora.
Autor je petnaest, te koautor ili autor poglavlja u 37 knjiga. Objavio je 48 znanstvenih članaka; uredio je sedamnaest knjiga. Sudjelovao je s izlaganjima na 49 međunarodnih i 45 domaćih znanstvena skupova, a na njih 50 bio je član programskog i/ili organizacijskog odbora. Stručni je suradnik u 21 dokumentarnom filmu. Među autorskim knjigama ističu se: Nastanak jasenovačkog mita (1998); Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima (2005); Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990 – 1995 (2009); Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina (2012); Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti (2013); Stogodišnji teror jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj (2015); Heroji Hrvatskoga domovinskog rata (2017); Komunistički teror i mučeništvo Crkve: djelovanje Udbe protiv Crkve u Hrvatskoj 1945.-1991 (2020)
Rođen je 1951. u Studencima kod Imotskog. Od početka osnovne škole neprekidno živi u Zagrebu. Oženjen je i otac je sedmero djece. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao povijest i filozofiju (1975), a paralelno je završio po četiri semestra Pravnog, Ekonomskog i Fakulteta političkih znanosti te dva semestra Laičke teologije. U razdoblju 1975-1980 završio je šest semestara Studija informatike i diplomirao studij Marksizma i teorije i prakse samoupravnog socijalizma. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je magistrirao (1996) i doktorirao (2000) na temama iz suvremene hrvatske povijesti.
Radio je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar (1997.-2017.) u kojem je bio voditelj Centra za istraživanje mira, rata i terorizma. Prije toga je radio kao samostalni savjetnik u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (1994.-1997.). Prije 1990. nije mogao dobiti stalni posao te je egzistenciju osiguravao baveći se primijenjenom umjetnošću i različitim vrstama obrta i kućne radinosti. Bio je član Savjeta Vlade RH za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim sudom za prostor bivše Jugoslavije. Bio je ekspertni svjedok na tri suđenja za ratne zločine pred Haškim tribunalom i u Hrvatskoj. Član je Komisije za martirologij Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
U vrijeme Hrvatskog proljeća bio je član Sveučilišne skupštine i Studentskog odbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U Hrvatskom domovinskom ratu je bio suosnivač i zapovjednik dragovoljačke postrojbe.. Potom je u Glavnom stožeru HV-a bio zapovjednik Voda za dokumentarno i informativno djelovanje. Bio je suosnivač Uprave za informativno-psihološko djelovanje (IPD) MORH-a. Osnovao je i bio prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. Godine 2009. bio je neovisni kandidat za Predsjednika Republike Hrvatske. Veoma je djelatan u civilnom društvu na zastupanju ljudskih prava i ostvarivanju socijalne kohezije.